« Travanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
U srijedu 22. studenog 2017. u predavaonici Ugostiteljsko-turističkog učilišta u Zagrebu poziv pedagoginje, Sanje Sever Carnevali, prof. prihvatila je i gostovala u našoj školi mlada šibenska „putopjesnikinja“ Maja Klarić.
Druženju je doprinio i angažman našeg predsjednika vijeća učenika Davida Šimunića te nam se pridružilo 80-ak učenika i kolege: Tatjana Povalec, Tatjana Podoreški-Žitković, Ivana Vulić, Sonja Nerat, Mario Malčić i Boris Popinjač.
Promišljajući o izboru zanimanja i egzistenciji nakon završenog studija engleskog jezika i komparativne književnosti Maja se odlučila javiti na otvoreni natječaj Ministarstva kulture i dobila stipendiju za studijsko putovanje u Brazil.
Do tada je pisala poeziju za časopise i putovala po većini zemalja Evrope i nešto Azije. Znala je da voli putovati i o viđenom pisati pjesme. Tako je nastala sintagma „putopjesnikinja“. Kao rezultat spomenutih putovanja nastale su zbirke putopisnih pjesama „Život u ruksaku“ i „Quinta Pitanga“.
Zadnje putovanje rezultiralo je prvom proznom putopisnom knjigom „Vrijeme badema“ koja opisuje njeno hodočašće, u svijetu poznato kao „Put sv. Jakova“ ili „Camino de Santiago“ s grupom prijatelja. Put započinje na jugu Francuske, a završava na jugu Španjolske u gradu Santiago de Campostela, na grobu sv. Jakova.
Između te dvije točke je udaljenost od 780 km koje autorica sa svojim društvom prelazi pješice u jesen, vrijeme kad zriju bademi. Tako i knjiga dobiva naslov po danu kad su bili jako gladni i nisu ništa jeli dok nisu naišli na stablo badema…
Tijekom dugog i napornog putovanja svaki se hodočasnik ima vremena suočiti sam sa sobom te preispitati svoje životne prioritete, uostalom radi toga su i krenuli na put.
Autorica je cijelo vrijeme svoje priče dopunjavala projekcijom fotografija pejzaža i hodočasnika koje su nastale na putu, a snimila ih je njena sestra Dija. Njen dečko Goran, nakon Camina je toliko zavolio pješačiti da je nastavio hodočastiti po stazama dugim i do 3 tisuće kilometara.
Učenici su sa velikim zanimanjem slušali priču o hodočašću i gledali popratne fotografije koje su ih očito snažno dojmile i potakle na razmišljanje o vlastitim životnim putovima. Jedan od njih u ime ostalih, zahvalio se simpatičnoj i elokventnoj mladoj književnici na zanimljivom i nadasve poučnom književnom susretu.