Ugostiteljsko-turističko učilište Zagreb

Probudila se u sobi ne znajući gdje je ni tko je. Soba je bila malena i izgledala kao jedna od onih zapuštenih soba u motelima. Na stropu su bile dvije željezne pruge. Nije znala zašto su na stropu ni čemu služe, samo ih je pratila do izlaznih vrata.

Pokušala je vrata otvoriti, ali nije uspjela. Pokušala je pogledati kroz ključanicu, ali je primijetila da su ključanica i brava lažne što nije imalo smisla jer su izgledale stvarno, ali to je bila samo iluzija boje i kartona. Odjednom se začuo robotski glas sa zvučnika koji je visio na metalnom stupu. Glas je rekao da se subjekt 001 vrati u komoru za hibernaciju. Isprva, nije vjerovala glasu, ali bila je toliko zbunjena da nije imala izbora.

Sljedeće što zna, opet se probudila u istoj sobi. Začula je glasnu sirenu i alarm. Odjednom, soba se počela tresti i udarati u nešto, jedan se komad zida odlomio i srušio na pod sobe. Rupa u zidu bila je dovoljno velika da pogleda kroz nju. Vidjela je stotinu prostorija s oznakama imena različitih subjekata i njihovih brojeva. Napokon, njezina se soba srušila i ona je iz napola uništene sobe ušla u ono što se činilo kao visokotehnološki napredan ured ili soba. Vidjela je okrugla vrata koja su se automatski otvorila. Kada im se približila, na drugoj strani vrata čekao ju je dugačak hodnik, a na kraju njega bio je robot koji je visio sa stropa i rekao zlobno:

„O, to si ti.“

                                                                                              Jurica Klasić, 1.a