Ove godine upisao sam Ugostiteljsko-turističko učilište. Kad sam razmišljao o tome što bih volio raditi u budućnosti, izabrao sam zanimanje konobara.

U mojoj obitelji nitko prije nije radio kao konobar i svi su mi govorili kako je to jako teško zanimanje jer se mora cijeli dan stajati i posluživati goste, a i oni znaju biti neugodni. Roditelji su mi predlagali razna zanimanja, ali istodobno dali slobodu da sam izaberem u kakvu školu želim ići. Zanimanje konobara sviđalo mi se odavno. Vidio sam mlade učenike i studente kako rade u kafićima. Ljetujem svake godine u Gružu i tamo ima jako mnogo kafića i restorana. Mladi tamo rade preko ljeta i tako si zarade. Uvijek pričaju s gostima, šale se i uvijek su dobre volje. Na moru je drugačije jer svatko svakog zna i u kafićima se zna gdje tko sjedi. Ti su konobari uglavnom sportski odjeveni i uglavnom imaju pregače. U restoranima je sasvim drugačije. Tako su konobari jako uredni. Imaju odijela ili crne hlače, košulje i prsluke. Negdje imaju i uniforme. Tamo se jako pazi na izgled i frizuru. Na moru mi se jako sviđa uređenje restorana. U budućnosti ne znam gdje bih radio. Možda u kafićima, restoranima ili hotelima.

Mislim da je zanimanje konobara jako zanimljivo jer si uvijek u društvu s ljudima i možeš s njima popričati ili ponuditi jelo i piće. Za zanimanje konobara treba znati jezike. Za ovo zanimanje trebam još naučiti jako mnogo u školi i na praksi.

Leo Šopar, 1.h