« Travanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
U jednom malom selu kraj rijeke Save ima jedan stari župni dvor koji zovu „ukleti dvor“.
Prije dvije godine prijateljica i ja odlučile smo otići do toga dvora. Bila je sparna noć. Krenule smo oko ponoći i stigle tamo u pola jedan ujutro. Odlučile smo čekati takozvani „ukleti sat“. Dočekale smo ga. Točno u 3:33 pas moje prijateljice počeo je nenormalno skakati i lajati. Znala sam što to znači jer volim istraživati takve stvari. Rekla sam prijateljici da odemo doma, ali ona je gledala u prozor na koji je pas lajao. Pogledala sam prema prozoru i vidjela odvratnu siluetu s velikim crvenim očima. Skrenule smo pogled s prozora tek kada je pas utihnuo. Prijateljica se počela tresti i jedva je izgovorila da joj je hladno. Krenule smo pješke što dalje od dvora. Stigle smo do groblja. To nam je bila najgora ideja u životu jer je njoj postajalo sve hladnije i hladnije. Iako je bilo pola pet ujutro, nazvala sam prijatelja i rekla mu da dođe po nas. Dovezao nas je do mene doma i odmah smo zaspale. Probudile smo se oko tri popodne. Brzo nam je prošao dan te smo odlučile opet otići onamo, ali ovaj put s muškim dijelom društva. Stigli smo oko ponoći i ušli u dvor jer smo htjeli istražiti unutrašnjost. Stajali smo u krugu i čekali 3:33. Prijatelj je pogledao na sat. Bilo je 3:32 i minutu poslije nešto je lupilo na katu te smo odlučili otići gore. Kad smo došli gore, okrenula sam se i primijetila da prijateljice nema. Pitala sam dečke gdje je i pola sekunde poslije čuli smo vrištanje u podrumu i nakon toga muk. Tišina je zavladala prostorom. Zatim su se začula tri udarca 'u tupo' što znači ismijavanje Svetog Trojstva. Odmah sam znala o čemu se radi. Pogledala sam prema rupi u stropu i vidjela one odvratne crvene oči. Skrenula sam pogled i pogledala prema stepenicama. Tamo je moja prijateljica lebdjela i gledala u psa svojim crvenim očima. Čim smo je ugledali, svi smo odmah pobjegli van.
Još dan-danas moje prijateljice nema. Kada god prolazim pored dvora, osjećam kao da me netko gleda. Ja znam. To me gleda silueta s crvenim očima.
Lucia Budak, 1.a